UNFPA u Bosni i Hercegovini je naručio istraživanje s ciljem pružanja istraživačkih nalaza o emigraciji mladih u BiH, te podrške razvoju novih ili revidiranju postojećih politika na različitim nivoima vlasti u BiH. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku od 5001 mladih u dobi od 18 do 19 godina. Istraživanje je provela kompanija za istraživanje tržišta u periodu od januara do marta 2021. godine, a temeljilo se na kvantitativnom pristupu i prikupljanju podataka u opsežnoj anketi licem u lice.


Istraživački izvještaj naglašava glavne društveno-ekonomske faktore koje pokreću emigraciju mladih iz BiH uzimajući u obzir individualne karakteristike ispitanika kao što su spol, dob, stupanj obrazovanja, status zaposlenja, politički i građanski angažman, mjesto prebivališta, kvalitetu životnog okruženja i povjerenja u politike prije i tokom pandemije COVID-19, kao i razne druge relevantne elemente. Migracijski potencijal procijenjen je primjenom seta pitanja o migracijskim težnjama, dok su pokretači migracija istraženi pitanjima o uzrocima migracijskih težnji koje su rezultat makroekonomske situacije (npr. društveno-ekonomska situacija), mezo (npr. društvena mreža u inostranstvu) i mikro faktora (npr. karakteristike pojedinca).


Prema rezultatima istraživanja, 47% mladih u BiH je razmišljalo o napuštanju zemlje, pri čemu 23% njih ističe da bi željeli privremeno napustiti zemlju, dok 24% njih razmišlja o trajnom napuštanju BiH. Rezultati istraživanja također ukazuju na veliki migracijski potencijal mladih u BiH; 47% ima ukupni, 13% vjerovatni, dok 4% ima stvarni migracijski potencijal. Procjene ukazuju na to da je između 22.300 i 23.700 mladih (od 18 do 29 godina) vjerovatno već poduzelo neke radnje ili početne korake za migriranje, pa se može očekivati da će emigrirati iz BiH privremeno ili trajno u sljedećih 12 mjeseci.


Rezultati istraživanja ukazuju da se mladi u BiH suočavaju s nezadovoljavajućim standardom i kvalitetom života koji je rezultat nepovoljnih društveno-ekonomskih uslova, visoke stope nezaposlenosti mladih, nedovoljne dostupnosti i/ili pristupačnosti kvalitetnim javnim uslugama, nepodržavajućeg okruženja, kao i nedostatka mogućnosti za lični i profesionalni razvoj. Istovremeno, nivo povjerenja mladih u javne institucije u BiH je prilično nizak što se može objasniti visokim novoom uočene korupcije i lošeg upravljanja u javnom sektoru. Odnosno, više od 70% mladih vjeruje da je BiH društvo sistemski korumpirano.


Ovi nalazi upućuju na to da mladi ljudi ne vjeruju da se javne institucije u BiH brinu o njihovim interesima, te da nivo institucionalnog nepovjerenja može dovesti do ravnodušnosti, otpora, te nedostatka volje da se ostvari doprinos političkom i društveno-ekonomskom razvoju. Nadalje, institucionalno nepovjerenje može dovesti do rastućeg nezadovoljstva životnim okruženjem i potaknuti pesimističan stav o budućnosti (ličnoj i društvenoj) što su važne odrednice migracijskih težnji. Nedovoljno odgovorne institucije su također u osnovi odluke mladih o emigraciji što posljedično smanjuje broj kvalificiranih radnika i stručnjaka koji će zamijeniti generacije i doprinijeti sistemima koji zahtijevaju međugeneracijsku solidarnost (poput zdravstvene i socijalne zaštite).


Rezultati u vezi s političkim i građanskim angažmanom mladih odgovaraju dosadašnjim istraživanjima i ukazuju na to da mladi ljudi u BiH, osim tradicionalnog modela učešća na izborima putem glasanja, izražavaju nizak interes za formalne ili poluformalne oblike političkog angažmana. S druge strane, građanski angažman najviše se očituje kroz pomaganje drugima i doniranje novca u dobrotvorne svrhe. Ovi nalazi impliciraju da mnogi mladi ljudi u BiH ne vide sebe kao važnu pokretačku snagu za promjenu sistema, bilo zato što nisu zainteresovani, zato što im nije omogućeno da kreiraju i oblikuju politike koje direktno utječu na njihove živote ili zato što koriste svoju apstitenciju kao oblik protesta protiv društveno-političkog sistema koji ne prepoznaje njihove potrebe i interese u okviru postojećih javnih politika i praksi.


Također, nalazi ukazuju na to da su makro faktori, poput nedostatnog osjećaja opće stabilnosti i perspektive koji se manifestira u različitim sferama (ekonomskoj, političkog, društvenoj, okolinskoj), te mezo faktori poput strukture, snage i kvalitete društvenih mreža oni koji značajno oblikuju migracijske težnje mladih u BiH. Ako se tome doda nezadovoljstvo u postizanju ciljeva (u pogledu finansijske stabilnosti, izgleda za bolju karijeru i bolju kvalitetu života), nezadovoljena potreba za sigurnošću, te strukturiranom, predvidljivom i optimističnom budućnošću, postaje jasno da migracijske težnje i ponašanja vezana za migracije mladih u BiH vodi potreba, a ne izbor.