Mapiranje ishoda (eng. Outcome Mapping, u daljem tekstu OM) [B] [B] (Carden, Smutylo, & Earl, 2002) je novi pristup za planiranje, monitoring i evaluaciju projekta koji je razvijen u Međunarodnom centru za razvoj istraživanja (International Development Research Centre www.idrc.ca) uz konsultacije sa Dr. Barry Kibelom sa Pacifičkog Instituta za istraživanje i evaluaciju (Pacific Institute for Research and Evaluation), kao adaptacija pristupa za Inžinjering ishoda. Može se koristiti na projektnom, programskom ili organizacijskom nivou.
Iako je OM kompleksan metod koji ima mnoge sličnosti i razlike sa konvencionalnim metodama, sadrži tri elementa po kojima se jasno razlikuje.
- OM se fokusira na određen broj „ključnih partnera“ sa kojima program ili projekat ima direktan kontakt, a ne na veliki broj njegovih konačnih korisnika. Ključni partneri se definišu kao „oni pojedinci, grupe i organizacije sa kojima je program u direktnoj interakciji kako bi prouzrokovao promjene i sa kojima program može očekivati određene mogućnosti za promjenu” [C] [C] (ibid, p.1). Svaki ključni partner je povezan sa ”ciljnim rezultatom”, koji je dio vizije cijelog projekta i koji se odnosi na tog ključnog partnera.
- Veći je naglasak na rezultate, primarno koncipirane kao promjene u ponašanju ključnih partnera i njihove odnose, prije nego na utjecaje. OM ne nastoji da obaveže organizacije koje implementiraju da pokažu da su prouzrokovale brojačno mnogo utjecaja, naročito ne u područjima „gdje je njihov utjecaj … neznatan i opadajući u odnosu na ostale faktore” [D] [D] (ibid, p.5). Fokus je na promjeni i razvoju ključnih partnera; kvalitetu, a ne kvantitetu; i na doprinosu (šta su uradili, šta je bilo uspješno?) prije nego na atribuciji (da li su zaista pruzrokovali promjenu) što je ponekad nemoguće dokazati.
- OM uvodi koncept znakova napretka kao razvrstanu ljestvicu koja sadrži specifične promjene u ponašanju ključnih partnera i odnose koji definišu i opisuju napredak s obzirom na svaki ciljani rezultat. Ove vrste promjena je do sada bilo teško skupiti, jer su se poteškoće javljale kod njihove formulacije u skladu sa SMART paradigmom koja se odnosi na objektivno i pouzdano mjerenje [E] [E] (Mikkelsen, 2005, p. 164). Također, OM naglašava da ove vrste promjena često predstavljaju suštinu programa za razvoj. Koncept ljestvica znakova napretka je da sistemski definiše i dokumentuje ove vrste promjena. Znakovi napretka za svaki ciljani rezultat su grupisani u ”očekivane” znakove napretka, „željene“ znakove napretka i u znakove napretka koji bi „oduševili”, gdje se prvom grupom opisuje konkretno ponašanje ključnog partnera koje se projektom pretpostavlja da će se desiti, a posljednjom ponašanje koje bi oduševilo i koje je manje-više dijelom vizije.