Studija je provedena u 9 Pilot škola u Bosni i Hercegovini koje su delegirala nadležna ministarstva. Iako se nastojala zadovoljiti etnička raznolikost u odabranim školama, rezultati se ipak ne mogu generalizirati na nivou Bosne i Hercegovine. Istraživnje je provedeno kombinacijom kvalitativnih i kvantitativnih metoda, te je uključivalo učenike, roditelje, nastavnike kao i upravu škola. Prikupljeni su i osnovni podaci o školama poput infrastrukture i osoblja sa ciljem boljeg razumjevanja konteksta u kojem škole funkcioniraju. Glavni nalazi studije ukazuju na to da većini škola nedostaje materijalno-tehničkih ili didaktičkih resursa koji bi, prema mišljenju većine iz uprave škola, poboljšao kvalitetu obrazovanja u njihovim školama. Kada je u pitanju profesionalni razvoj nastavnika i osoblja škole, podaci nam pokazuju da u rijetkim slučajevima postoji smislen i kontinuiranj profesionalni razvoj nastavnika. Nastavnici procjenjuju školsku klimu kao pozitivnu, dok učenici imaju nešto nižu procjenu, ali i dalje pozitivnu. Nadalje, nastavnici veoma pozitivno procjenjuju inkluziju u njihovim školama, ali se u nekim aspektima poput participacije, roditelji i učenici s njima ne slažu u procjeni. Spremnost škola, učenika, učitelja, nastavnika i roditelja da učestvuju u programima razmjene učenika, kao i spremnost nastavnika da surađuju sa drugim školama, veoma je visoka u svim pilot školama. Pilot škole već imaju neki oblik suradnje sa drugim školama, na nacionalnom i internacionalnom nivou. Učenici su iskazali spremnost da surađuju sa svojim vršnjacima iz drugih krajeva BiH bez obzira na etničku pripadnost, ali izražavaju zabrinutost da bi njihovi roditelji mogli „odobriti ili zabraniti“ razmjenu tog tipa, upravo zbog etniciteta jer ga smatraju povezanim sa sigurnošću.